Povijest pilanarstva
Pilanarstvo je jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti. Seže još u prapovijesno doba - kad je čovjek počeo graditi prve nastambe od drveta. Završetkom ledenog doba prije desetak tisuća godina počinje srednje kameno doba ili mezolitik. Klima postaje vrlo slična današnjoj, što je uvjetovalo da čovjek dotadašnji, pretežno nomadski način života, zamijeni drugačijim - pretežno sjedalačkim. To znači da se ukazala potreba za podizanjem prvih nastambi, a to su bile drvene kolibe ili sojenice.
U srednjem kamenom dobu čovjek je već raspolagao primitivnim, od kamenih oblutaka ili životinjskih kostiju izrađenim oruđem za lov i alatom: koplja, strelice, noževi, sjekire... Alati za obradu drveta su značajnije usavršeni u metalno doba, osobito u željezno doba, koje je započelo prije otprilike 3000 godina, a glavni nosioci kulture i razvoja tog doba u euroazijskom podneblju bili su Kelti.
Prve pilane na mehanički pogon postojale su već prije 10. stoljeća poslije Krista, a prvi pisani tragovi dokazuju postojanje pilana u 11. stoljeću u zemljama srednje i zapadne Europe, a nešto kasnije i u Hrvatskoj. U početku su pilane bile pokretane ljudskom snagom, a kasnije su ih zamijenile pilane - vodenice.
Prvu vodenu pilanu (potočaru) u Hrvatskoj podigli su Pavlini početkom 15. stoljeća u okolici Crikvenice, a drugu plemićka obitelj Zrinski sredinom 17. stoljeća u Čabru.
Razvoj modernog pilanarstva i obrade drveta počinje izumom parnog stroja, a svoj vrhunac doživljava izumom elektromotora.
Kako je Hrvatska zemlja bogata šumom, oduvijek se pilanarstvo nametalo kao jedna od glavnih gospodarskih grana zemlje. Razni su osvajači redovito pustošili hrvatske šume, posljedice čega su i danas vidljive, osobito na području Dalmacije i otoka. Upravo zbog tih osvajača, Hrvatska nije mogla pratiti razvoj industrije koji je u Europi već početkom 19. stoljeća uzeo maha pa je industrijska obrada drveta počela tek u drugoj polovici 19. stoljeća uvođenjem parnog stroja kao pogonskog stroja za pilane. Prve parne pilane podignute su u Gorskom kotaru i u Slavoniji, bogatoj nadaleko poznatim hrastom.
Danas se pilanarstvo, baš kao i sve ostale grane ljudske djelatnosti, sve više okreće primjeni kompjutora, što omogućuje vrlo visoku preciznost u obradi drveta.